...forget...
forget him
forget his name,
forget his facef
forget his kiss
his warm embrace
forget the love you
once knew,
remember he
has someone new
gorget him when
they played your song.
remember when
you cryed all night long
forget how close
you two were.
remember he has
chosen her.
forget you memorized
his walk,
forget the way
he used to talk
forget the things
he used to say,
remember he has
gone away
forget his laugh,
forget his grin
forget the dimples
in his chin.
forget the way
he held you tight
remember he's
with her tonight
forget the time that
went so fast
forget the love that
moved it's past.
forget he sad he'd
leave U never
remember that his
gone forever…
...vasa inocent....
zao mi je
..neznam sta da vise kazem..kazete da ne pisemo vise depresivne posteve..e pa to prepustam mojim frendicama..ja nemogu jednostavno..svakim danom sve gore i gore..kako me neko moze toliko povrijediti nije mi jasno?..kako nego moze tako lagati..kako ti moze govoriti da te voli i obecavati svasta..kako moze?..a ti vidis da to misli iskreno i znas to..ja to znam..a opet radi drugo..ma zasto??..ne razumijem..i nikad necu razumijeti..opet ostajem ja sama..razocarana..ne razumijem neznam sta bi rekla..to tako boli..kako neko moze biti takav..osoba koju tako volis da te tako razocara..da te tako povrijedi..pa zar on ne razmislja o tome kako meni nece biti bolje..pa zar ne razmislja kako se ja osjecam..osoba koju tako voli..znam sta osjeca prema meni..ali neznam kako moze neko biti tako dvolican..tako odvratan a nikada nista lose nisam napravila..uvijek sam se trudila..i uvijek nam je bilo tako lijepo..ne treba mi to..ne netreba..neznam ni ja sama sta se mucim..zaborav je jedino rjesenje..ali kako zaboraviti osobu koju tako volim, koja voli mene.. ne razumijem kako me toliko puta moze razocarati i jos nesto kako me moze voljeti a to mi raditi..izgleda sve ovo cudno, znam ali ja vidim da mu je stalo..vidi se..a opet..ne razumijem i ne zelim da mi iko to pojasnjava jer ako ja ne razumijem niko nece..a i ne zelim razumijeti..pa zar decki ne razmisljaju?..kako mogu biti takvi..kako mi to moze raditi.. ne razumijem..gore mi biti nemoze..ali bice bolje..znam..ali kada?..neda mi se cekati vise..
..i jos jednom zao mi je sto pisem takve posteve ali sta da radim kad samo to osjecam..hvala svima koji ovo citate..bilo je lijepo bila sam tako sretna a onda to..hvala mu..sad bar znam kakav je znam sve..hvala jos jednom..
..nemam sta vise reci..
..forgotten..
...znam da nisam sama...
...sjecam se dana kada sam ostala sama, kad su mi se srusili svi snovi, sve nade,
...dan kada sam mislila da je s mojim zivotom gotovo, kada sam bila najnesretnija na svijetu, kada su me svi napustili
...sjecam se koliko sam suza prolila, kolike sam neprospavane noci probdjela, koliko sam dana izgubila sjedeci sama u mracnom kutu svoje sobe razmisljajuci o tome kako moj zivot nema smisla, kako sve sto sam ucinila je bilo uzalud,
...sjecam se najtuznijih dana mog zivota, kada se sve cinilo besmisleno
...sjecam se samoce, i tuge koja me potpuno obuzela i zamalo me odvela u nepovrat,
...ali sjecam se i jos necega,
...svjetlosti i nade koje su nenadano usle u moj zivot,
...koje su me izvukle iz mraka,koje su mi otvorile oci i uvjerile me da nema smisla gubiti dane na tugu,
...koje su mi pomogle da shvatim da moje vrijeme tek dolazi, da se isplati prozivjeti svaki trenutak zivota,
...u moj zivot usle ste vi, moje dvije najbolje frendice,
...pokazale ste mi sto znaci zivjeti i uzivati u zivotu,
...vi ste tu, uvijek uz mene,
...kad me svi zaborave i ostave,
...kad se sruse svi snovi, sve nade,
...kada cjeli svijet nestane,
...sada znam da nisam sama,
...i zato hvala vam...
...alone...
..sjećanja na tebe još me jako bole..
..kako mrzim kad me tako naglo uhvati depresija..iz cista mira pocnem plakati..mozda je sve to glupo ali jednostavno..mrzim to..do tada sve bude super i onda mi odjednom naglo padne raspoloženje..jednostavno uvijek se to desi kad vidim njega..sjetim se svih naših lijepih trenutaka..svih onih nježnih riječi zagrljaja i poljubaca..baš mi bude žao zbog svega..tako mi fali muški zagrljaj..fali mi spoznaja da nekog volim i da neko voli mene..da se zbog nekoga budim i da zbog nekoga živim i dišem..fali mi da sve to što mi moja bolja polovica može pružiti..uvijek se par dana osjećam fenomenalno al onda opet naiđu ti dani..baš mi bude užasno i neznam o čemu da mislim..kada ga vidim neznam gdje na pogledam..jer..jednostavno neznam kako da se ponašam prema njemu..ne želim da zna da toliko patim za njim..tiješim samu sebe da će to jednom proći..da ću i ja pronaći sreću..neznam..možda se to uskoro desi..a možda će i proći dosta vremena..možda ću biti sretna u zagrljaju drugog dečka..možda ću sve to ponovno proživjeti uz drugoga..a možda se desi čudo pa opet nas dva završimo skupa..neznam..stvarno neznam..samo mi ostaje da čekam..i mislim pozitivno..jer jednom će i na moja vrata zakucati sreća..
............forgotten.............
...love is gone...
...ne mogu vise plakati . ne mogu vise se muciti . dosta mi je svega . svaki put to kazem . a onda nastavljam dalje i vratim se njemu . idem sve vise i vise u ponor . tonem kao kamen u vodu . nemam izlaza iz ove tame . sve mi je gore . sve ga vise volim . sve se vise nadam . svaki put zivim za njega . al sve se ponavlja . sve je uvijek isto . ne mogu ga zaboraviti . nikako . koliko puta to pokusavala . sve je teze i teze . dosta mi je suza . dosta mi je neprospavanih noci . dosta mi je svega . zasto jednostavno ne mogu odustati . otici negdje daleko . nestati u nepovrat . zaboraviti sve . zasto ne? . svaki put odustanem i ne zelim vise s njim . dizem ruke od njega . kazem si ne! . ali opet on dode do mene . opet mi kaze sve te lijepe rijeci . meni se vrate svi osjecaji . sva sreca . svega se sjetim i s njim prozivljavam najljepse trenutke svog zivota . voli me a i ja njega . ne razumijem . pokusavam shvatit..ali ne mogu . ali opet naide oblak tame . opet se sve vraca na isto . opet ja patim . opet i tako u nedogled . zar ne mogu biti sretna . zar je tako tesko biti sretan . tako mi malo nedostaje za srecu . a ona nikako da dode . nikako da me doceka rasirenih ruku . tako mi nedostaju njegovi poljupci . njegove ruke . njezna milovanja . sve . svakim danom sve vise tonem . kad ce biti kraj mojoj muci? . hocu li ikad zaboraviti da ga volim . i nastaviti zivjeti . kada? . ostaje mi samo to pitanje . na koje nikako da dobijem odgovor...
. . . forgotten . . .
...Moj zivot jednostavno nema smisla..ponekad se pitam cime sam ja zasluzila da se sve to meni desava..moji snovi se ruse i dana u dan, iz minute u minutu.. ...i osobe koje su mi nekad puno znacile pokazale su svoje pravo lice, razocarale me..
kada vidim sretne ljude oko sebe budem tako ljubomorna i shvatim da bi dala sve samo da budem na njihovom mjestu...fali mi malo ljubavi, tek onoliko koliko je covjeku potrebno da mu osvjetli dan, da ne zivi u tami i samoci..
danas sam stajala na krovu svoje zgrade i razmisljala o tome kako bi bilo da si jednostavno skratim muke i bacim se..
nebi vise morala gledati ovaj prljavi svijet pun lazi oko sebe, nebi morala trpjeti ovu tugu koja me unistava... ali opet, shvatila sam da nije toga vrijedno.. svi smo dosli na svijet i dobili jednu priliku za zivot..i trebamo je iskoristiti.. proci ce i ovu.. doci ce moji dani srece.. necu vise plakati za izgubljenom ljubavi, necu vise zeljeti umrijeti..
ne zelim priustiti ljudima kojima je stalo do mene patnju.. zivot je tezak, ali kako se kaze nakon kise dolazi duga.. nadam se da ce i u mome slucaju biti tako..
trenutno bi mi dobro dosle vase rijeci podrske, zato vam se i povjeravam jer sam u krizi kada neznam sta bi sama sa sobom.. hvala vam.. pusa
vasa INOCENT....
Svako ima problema u ljubavi...nekoga to pogodi više a nekoga manje...al sve smo mi cure ranjiva bića...sve mi cure patimo...iskreno da vam kažem nije nam lako...a pogotovo meni...volim nekog...silno ga volim...a nemogu bit s njim..ne ne....ja sam ta koja si to ne dopusta....jedna me osoba toliko povrijedila...toliko u duši ranila....a ja ,ja mu se zelim vratiti....nakon svega ja jos patim za njim...nakon svega ja njega jos volim....silno ga volim da jednostavno kad ga ugledam osjećam leptiriće u trbuhu..osjećam isti onaj osjecaj koj sam imala kad sma ga upoznala..kad sam ga prvi put poljubila..kad sam ga silno grlila...al jednako tako kad ga ugledam osjetim bol u svom srcu..osjećam kako mi srce krvari..osjećam kako ga moram zaboraviti..al ja nemogu ne ...ja ga Volim.....
...alone...
-begining-
...ovo je blog o 3 nesretne djevojke , u ovom nesretnom i depresivnom svijetu
...nasa srca puna su patnje i boli , i samo nas jedan korak dijeli od smrti
...toliko smo razocaranja pretrpjele da smo smisao zivota pronasle u nasem prijateljstvu
...u medusobnoj potpori i razumijevanju
...tesko je prezivjeti u ovom svijetu punom razocaranja , lazi i prijevara
...previse je suza isplakano , a noci neprospavane
...zelimo ostati anonimne jer ne zelimo naici na osudivanja zbog nasih osjecaja
...ljudi sude o tebi a i ne poznaju te i neznaju koliko smo toga prozivjele
...mozda nas necete razumijeti
...ali nadamo se da cete shvatiti i pustit nas da u miru zivimo u svojoj boli
...pozdrav inocent - forgotten - alone
